Zapitate li se ikad koja je to sila koja nas pokreće u životu? Zašto se ujutro dižemo iz kreveta? Zbog misli da trebamo ustati kako bi na vrijeme stigli na posao. Zašto se zaljubimo? Jer mislimo da je on ili ona prava osoba za nas. Zašto se dignemo s kauča skuhati si šalicu čaja? Jer smo pomislili na novi čaj kojeg smo jučer kupili. Zašto želimo smršaviti? Jer mislimo da imamo nekoliko kilograma viška. Veći dio budnog vremena razmišljamo. Naučne studije kažu da kroz dan prosječan čovjek ima oko 60 000 misli.
Misli, mislim, misliš?
Slila koja nas pokreće su naše misli. Naš um je potpuno neutralni subjekt koji slijepo sluša naredbe naših misli. Njemu potpuno svejedno dali su naše misli grubo rečeno, pozitivne ili negativne. Um prima naredbe naših misli i njegov je zadatak dešifriranje poruke i slanje naredbe impulsom u endokrini sustav koji će proizvesti hormone u skladu sa našim mislima. To je ključni trenutak prve materijalizacije nevidljivih misli. U endokrinom sustavu proizvode se hormoni koji prate osjećaj vezan uz misao. Jako je bitno za shvatiti zašto negativne emocije (emocije niske vibracije) naprave veliku štetu našem tijelu i našem zdravlju. Ta spoznaja može potpuno promjeniti život.
Kao što sam već pisala, hormoni adrenalin i kortizol su hormoni koji se pojačano luče kad smo u stanju straha, stresa, tjeskobe…
U tijelu imamo oko 70 triljuna stanica. Svaka naša stanica „sluša“ naredbe koje se putem krvotoka prenose kemijskim sastavom hormonalnog koktela koje stvaraju naše emocije.
Povišena razina adrenalina i kortizola u krvotoku na najfinijem tjelesnom nivou uzrokuju promjene kemijske strukture na staničnoj razini. To je razlog zašto nam tijelo mjenja pH vrijednost iz približno neutralnog i postaje pH kiselo. Iz kemije znamo da u kiselom okruženju započinje proces truljenja i stvaranja gljivica. Gljivice su uzročnici većine kroničnih bolesti pa i raka. Na fizičkoj razini, adenalin i krtizol ubrzavaju puls srca, dah je plitak i mišići su u kontrakciji. Plitki dah i mišići u kontrakciji smanjuju normalnu cirkulaciju krvi pa našim ogranima oslabljuju funkcije zbog slabe izmjene hranjivih i otpadnih tvari.
Priroda nam daje slikovite primjere. Rijeke možemo usporediti sa našim krvotokom. U rijekama koje nisu zagađene i teku bez prepreka, voda je bistra i životni ciklusi teku nesmetano. U vodama koje stoje ili sporo teku vladaju drukčiji životni uvijeti. To su staništa insekata, gljivica, bakterija. Takva voda je mutna zbog procesa truljenja.
Tako je i u našem tijelu. Naš krvotok je kao brza rijeka. Zastoj u cirkulaciji i mikrocirkulaciji stvara uvjete života slične močvarnim i počinju se razvijati životni oblici kojima pogoduje smanjena količina kisika; bakterije, gljivice i pljesni. Ljudsko tijelo je jako izdržljiv stroj i ponekad prođu godine od uzroka do prvih simptoma bolesti. Ne možemo povezati slijed događaja jer imamo nepotpuno znanje uzroka i posljedice. Srećom, znanja su postala dostupna.
